Drage Hrvatice i Hrvati

Što nam preostaje??

Što nam preostaje: nakon prosvjeda protiv ratifikacije Istambulske konvencije, nakon skupljanja potpisa za demokratske referendume (400 000 građana), prosvjeda radnika Uljanika, nakon Vukovarskih vapaja, nakon Kušćevićevih/ Plenkovićevih igrokaza i vrijeđanja i ponižavanja vlastitih nepismenih” građana i birača, arogantnog ponižavanja saborskih zastupnika na osobnoj i niskoj razini?? Nakon HNS-a, Sauche, SDSS-a i notornog provoditelja SANU II Memoranduma, okupacije svih institucija, dok nam kosti nestalih trunu tko zna gdje, a dok mladi masovno odlaze (od liječnika do konobara, od Irske do Njemačke), što nam preostaje nakon dugih 27 godina opljačkane i opustošene zemlje?? Da povećamo plaće za 17 kn? Možda se sve ovo moralo dogoditi kako bi narod napokon mogao uvidjeti izdvajanje “žita od kukolja“..

Preostaje li nam da si i dalje međusobno tražimo mane i manjkavosti, da kritiziramo i gledamo kao konkurenciju jedni druge, tko je što trebao reći, a nije, ili tko je što rekao, a nije trebao, kada je trebao reći, koja je stranka “hrvatskija i sl.?? Smatram kako je svaka pozitivna kritika dobra, ali nemamo više vremena, osim za ostvarivanje zajedničkih zacrtanih ciljeva i interesa oko kojih se svi slažemo..

Neprijatelj ne spava

Dok “neprijateljne gubi vrijeme i priprema teren za novu reorganizaciju kroz nove “koalicijske partnere” tj. 365 dana u 18 godina glasačku mašineriju, dok oni “Pametno” rade i uzimaju u svoj tim lijepe manekenke, dok osnivaju nove udruge i planiraju nove psihološke napade na umove građana kroz svoju medijsku mašineriju, diskreditirajući i ucjenjujući sve što im se nađe na putu?!

Uvjerenja sam, (kako g. Mislav Kolakušić kaže, Ukoliko se ne suprostavimo korupciji na svim razinama i svim snagama – Hrvatska će nestati), ukoliko ne skupimo sve snage koje vole ovu zemlju, koje žele dobro našem narodu i našoj domovini i koje bi nepotkupljivo radile za njezinu dobrobit, ukoliko se svi ne odreknemo svoga ega i samodopadnosti i želje za time “tko će biti glavni“, tko je na kraju bio u pravu te pojedinačnog i osobnog kuta gledanja na stvari, i najvažnije ukoliko HDZ ili SDP dobiju mandat za sastavljanje vlade na idućim parlamentarnim izborima, sva žrtva će biti uzaludna! Imamo li posljednju priliku to spriječiti? Je li moguće da David pobijedi Golijata? To sve sada ovisi o nama samima..

Kako i koga okupiti, kojeg izbornika izabrati da vodi “tisuću izbornika”?

Prvo i najvažnije pitanje je kako zadobiti povjerenje “500 000 vatrenih” građana i onih koji su apolitični jer su uvjereni da se njihovim glasom na izborima ništa neće promijeniti?

S obzirom da je većina razočarana kompletnom političkom scenom, tako i desnicom koja je diskreditirana svim sredstvima (ponekad i svojom krivnjom ili nesviješću i neznanjem, odnosno nedoraslošću razumjevanja kompleksnosti politike, lošeg PR-a, u konačnici lošeg imidža), potrebna je svježa krv koja bi konkretan program što bolje, stručnije, elokventnije i jednostavnije iskomunicirala građanima. Najbolji primjer navedenog je pokušaj plasiranja Ante Đapića kao (zamislite) “novog” predvodnika desnice, no Bruna Esih i NHR su se odlično ogradili od takvih pokušaja diskreditacije i sa mladim Martinom Paukom pokazali put kojim treba ići.

Temelj nove istinski domoljubne platforme trebali bi svakako činiti Neovisni za Hrvatsku, Hrast, Hrvatska konzervativna stranka, Hrvatska stranka prava, general Željko Sačić i djelima svojim dokazani pošteni domoljubi sa autoritetom.

Uz potporu građanskih inicijativa, potporu i podršku Crkve (Dužnost je jasno i glasno prokazivati one koji čine nepravdu, koji tlače siromašne, koji uništavaju), branitelja, uz potporu M.P. Thompsona i njegovih fanova, uz potporu i podršku naših istaknutih sportaša (Filipa Hrgovića, Sandre Perković, Zlatka Dalića, Luke Modrića, Dejana Lovrena, Stipe Pletikose, Blanke Vlašić, Josipa Šimunića, Ćire Blaževića i ostalih koji istinski vole domovinu, a imaju ugled u društvu), vaterpolista, košarkaša, pravnika i profesora.. treba stvoriti pozitivnu i energičnu klimu u društvu kroz sve kanale promocije (uz dogovorenu strategiju i PR) kako bi se stekli preduvjeti i pozicija za pregovore sa konstruktivnim pojedincima koji su nažalost u krivim političkim strankama, poput Ivana Penave. Svakako bi trebalo “vrbovati” g. Mislava Kolakušića za (reformu pravosuđa) ministra pravosuđa, Nikolu Kajkića za ministra unutrašnjih poslova, Marijanu Petir, Domazeta Lošu za savjetnika za nacionalnu sigurnost, i Damira Krstičevića, Tomu Medveda, Predraga Mišića Peđu… Nakon takve stvorene atmosfere i pozicije treba razmišljati o načinu suradnje sa MOSTOM i Živim zidom, koji mogu doprinijeti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva (prvenstveno osvojiti mandat za sastavljanje vlade, jer u suprotnom svima sve uzalud).

Ovaj kratki tekst je bilo teško i napisati, kako li je tek napisano provesti u djelo?!

Moralna dužnost političkih stranaka, kao i pojedinaca unutar istih je odreći sesvojega ja” ili interesa stranke, te se svi podrediti planu i programu za spas Republike Hrvatske, svatko na funkciji za koju je stručan, na kojoj najviše može doprinijeti.
Također, dužnost i obaveza je i na svakom domoljubnom građaninu, da damo sve od sebe u svojim mogućnostima. Tako nam dragi Bog pomogao!

Ivica Matić

Komentiraj

Molimo unesite komentar
Molimo unesite svoje ime